U vrlo zanimljivom finalnom susretu, ekipa Zaštite i mjerenja iskoristila je sve čari ovog sporta i nanijela težak poraz ekipi Pola Pola, iako je početak utakmice sugerirao sasvim oprečan kraj. U nedostatku defanzivnog Drage Mučića koji je zbog ozlijede susret promatrao sa klupe, igrači Zaštite su više boravili pred golom ekipe Pola Pola, a tako i iščeprkali nekoliko po protivnika psihički devastirajućih zgoditaka. S druge strane, prazninu u obrani je odlično zatvarao najbolji vratar turnira Josip Pletikosić obranivši nekoliko mrtvih šansi. Tako se višestruko osjetio nedostatak najboljeg strijelca (a on je i više od toga)ekipe Pola Pola, Ede Rusijana. Na kraju samo tri razlike, a bilo je i pet, ostavit će malo manju mrlju u rezimeu ekipe Pola Pola, iako smo dojma da je i u ovakvim sastavima susret mogao ići nekim drugim kolosjekom.

Tako smo i u finalu osjetili jedan recesijski duh (nedostatkom važnih igrača) koji se protezao cijelim turnirom. Ove godine smo ostali bez dvije vrlo snažne momčadi, ekipa Sinja i Zadra, a mnogo ekipa je nastupalo oslabljeno. Neizmjerno smo zahvalni ekipama Dubrovnika i Šibenika, bez njih bi ovo bio neki sasvim drugačiji turnir.

Samo je organizacija izašla iz tih antirecesijskih mjera jer je ovogodišnji turnir bez ikakve sumnje najbolje organiziran do sada, u najboljim uvjetima i sa velikom preciznošću realizacije. Ohrabruje pokušaj organizatora da na terenu, pa i oko njega, uvede reda. Po prvi puta u bogatoj povijesti turnira dočekali smo i odluku o kažnjavanju voditelja neke momčadi i to zbog verbalnog delikta i razbuktavanja negativnih strasti.

Iznenađuje rano ispadanje Trogira i Elektroprijenosa. Makarani su angažiranjem Stipe Lapende, dugogodišnje uzdanice Sinja, postali vrlo respektabilna momčad i da nije bilo nesretnog crvenog kartona koji je Lapendu zbog sukoba sa Veljkom Dvornikom u četvrtfinalu izbacio iz momčadi za susret polufinala protiv Zaštite i mjerenja, tko zna koga bismo danas slavili. Čini se da je Stipe platio buletu za sve dotadašnje ispade živahnih Makarana, iako te stvari nisu direktno povezane. Ekipa Pola Pola je dugogodišnji sastav obogatila igračima nekadašnjeg Bajta i to im se itekako isplatilo.

Nakon pet godina, najveći pehar je ponovno u rukama ekipe Zaštite i mjerenja (pravne sljednice nekadašnjeg Održavanja). Valja primjetiti da je od ekipe koja je prije pet godina suvereno osvojila turnir, u ovogodišnjem finalu nastupio samo Hrvoje Mamić, a još čak sedam tadašnjih igrača je bilo na raznim pozicijama oko terena. U Zaštiti se oslanjaju na vlastite snage, i čini se da smo dobili nogometnu silu sa dugim rokom trajanja. Čita li ovo netko iz Hajduka?

Čitamo se i dogodine, stojte mi dobro!